Nosemit 250 ml za lječenje nosemoze pčela

Opis

Nosemit 250 ml( za lječenje nozemoze / nosemoze pčela )

• za lječenje nozemoze ( nosemoze ) pčela

• prevencija nozemoze u kasno ljeto , kada pripremamo pčele za zimu

  

   

  A- PRIMJENA I DOZIRANJE: (OVA PRIMJENA JE ODREĐENA NA TEMELJU BORBE PROTIV NOSEMA CERANAE I NOSEMA APIS.)

  Arıtürk-Nosemit mješavina biljnog tekućeg ekstrakta homogeno se miješa u omjeru 1/20 (1 litra Nosemita se dodaje u 20 litara vode). Pripremljenu mješavinu treba primijeniti najmanje 4 do 5 puta prskanjem između letvica ( satonoša ) , po pčelama , u razmaku od 2 dana. Osim toga ovu aplikaciju treba ponoviti na unutarnjim površinama košnice i poletnoj dasci ( poletaljci ).

  B- DAJE SE UZ PRIHRANU: (OVA PRIMJENA JE ODREĐENA NA TEMELJU PODRŠKE IMUNOLOŠKOM SUSTAVU PČELA PROTIV NOSEMA CERANAE I NOSEMA APIS.)

  1- PRIMJENA MIJEŠANJEM U SIRUP:PREVENTIVNO U KASNO LJETO , KADA PČELE PRIPREMAMO ZA ZIMOVANJE

  Gotove sirupe ili sirupe koje je pčelar sam pripremio treba homogeno pomiješati u omjeru 1/100 (na 100 litara sirupa dodaje se 1 litra Nosemita). Pripremljenu mješavinu treba dati najmanje 5 do 6 doza u razmaku od 2 dana. Treba ga osigurati cijeloj koloniji. Svakako se ne preporuča korištenje komercijalnih sirupa pripremljenih bez potrebnih higijenskih uvjeta ili sirupa koje priprema sam pčelar a da nisu pripremljeni u higijenskim uvjetima .

  Napomena: Kod nozemoze, vrste crijevne infekcije, prihranjivanje u posudu za sirup u ovom razdoblju nije preporučljivo, jer je razina koristi od prihrane u posudi za sirup prilično niska zbog nevoljkosti pčela uzimaju sirup.

  2- PRIMJENA UMJEŠAVANJEM U POGAČU

  Na 100 kg pogače za pripremu dodajte 1 litru Nosemit-a. Arıtürk proizvodi, koji su standardizirani u skladu s narodnim običajima i znanstvenom literaturom, dobiveni su od potpuno prirodnih biljnih ekstrakata. Ne ostavlja nikakav trag. Osim aromatičnog učinka koji pružaju biljni ekstrakti koje sadrži, ima i antimikrobno, antioksidativno i antigljivično djelovanje.

  Ne postoje posebni uvjeti skladištenja.

  Može se koristiti u bilo kojem razdoblju kada je temperatura zraka 14 stupnjeva i viša.

   

   

  Značajke proizvoda

  NOSEMIT PREMIX (MJEŠAVINA TEKUĆEG EKSTRAKTA BILJA)

  NAMJENA UPOTREBE: Premix biljne mješavine Nosemit razvijen je uzimajući u obzir čimbenike koji se prirodno nalaze u prirodi i medu. Među biljnim ekstraktima koje sadrži, ekstrakt trpuca je prema Europskoj farmakopeji naveden kao antimikrobni. Znanstveno je dokazano da je aktivni sastojak timol koji se nalazi u ekstraktu timijana vrlo učinkovit u prevenciji unutarnjih i vanjskih parazita. Osim toga, aktivni sastojci sadržani u ekstraktu stolisnika vrlo su učinkoviti u borbi protiv protozojske infekcije Nosema ceranae i Nosema apis.

  “Pčele zaražene Nosema apis žive 18 do 54 dana, dok pčele zaražene Nosema ceranae umiru unutar 8 dana.”

  Neotrovno je i ne ostavlja tragove u medu i vosku.
  Pomaže u zaštiti pčela od ovih protozoa, s prisutnošću Nosema ceranae i Nosema apis, koje se mogu vidjeti u različito vrijeme, u proljeće, kada su najčešće, iu jesen, kada su vidljive u manjoj mjeri.
  Pomaže u zaštiti kolonije od protozoa i drugih mikroorganizama otprilike 2-3 mjeseca, ovisno o razdoblju korištenja.
  Nosemit biljna mješavina; To je znanstveno najdokazani prirodni proizvod u borbi protiv ovih protozoa i mikroorganizama koji su među glavnim čimbenicima koji mogu uzrokovati gubitak kolonija.
  Pomaže u održavanju pH ravnoteže u želucu i crijevima.
  Zahvaljujući biljnim ekstraktima koje sadrži ima aktivnu ulogu u borbi protiv bolesti jačajući prirodni imunološki sustav pčela.

  …………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………………..

• Liječenje oboljele pčelinje zajednice zaražene nosemom podrazumijeva zaustavljanje razvoja bolesti, liječenje pčelinjih jedinki i eliminaciju uzročnika iz staništa.

  Odlični rezultati postižu se istovremenim liječenjem oboljele pčelinje zajednice i eliminiranjem uzročnika iz njenog staništa. Samo liječenje oboljele zajednice bez eliminiranja uzročnika iz njenog staništa ne daje zadovoljavajuće i trajne rezultate. Bolest se privremeno zaustavlja i odlaže njeno napredovanje, ali se zajednica ne može izliječiti jer su uzročnici u njenom staništu i dalje prisutni. Bolest se u prvim nepovoljnim uslovima ponovo javlja i to većim intenzitetom. Ukoliko iz staništa samo eliminiramo uzročnika tj. prenesemo pčele u čisto stanište, bolesne pčele mogu reinficirati i to novo stanište. Reinficiranje jeste moguće, ali su mogućnosti manje ukoliko se ova aktivnost obavlja u optimalno godišnje doba, tj. ljeti i u jesen, kada je u pčelinjoj zajednici najmanja zastupljenost inficiranih pčela, a pored toga one tada nisu u bliskom kontaktu, već svakodnevno i normalno opće u prirodi – van staništa. Samim eliminiranjem uzročnika iz staništa (samom dezinfekcijom) postižu se bolji efekti nego samim liječenjem pčelinje zajednice.

  U mnogim zemljama, pa i našoj, propisana je zakonska obaveza sprječavanja, tj. širenja i liječenja ove veoma zarazne, prikrivene i kod medonosnih pčela veoma raširene bolesti. To posebno ukazuje na njenu veliku zaraznu moć, a i štete koje ona nanosi u pčelarstvu.

  Liječenje oboljelih pčela od nozemoze je u stvari sprječavanje parazitiranja tj. razvoja i razmnožavanja protozoa Nosema apis i Nosema ceranae u stanicama epitela srednjeg crijeva pčele. Na životni razvoj i reprodukciju ovog malog jednostaničnog, a veoma otpornog parazita utječe se putem njegovog domaćina peroralnom primjenom prirodnih preparata, a na sam njegov život utječe se djelovanjem na spore sterilizijacijom i dezinfekcijom pčelinjeg staništa.

  Preparati ne mogu utjecati na spore nosema koje se nalaze van organizma pčelinjih jedinki. Dezinficijensi i termički postupci koji bi potpuno eliminirali spore nosema ne mogu se primijeniti na saće i pčelinju hranu kada se u tom saću nalazi leglo i još u prisustvu pčelinjih jedinki. Kod ovakvih okolnosti primjenjuju se postupci i upotrebljavaju dezinficijensi koji će sa manjim ili većim efektima dezinficirati pčelinje stanište (uništiti spore nosema), a uz zanemarljive posljedice na pčelinje leglo, jedinke, hranu, vosak i pčelinje stanište uopće.

  Potpuna dezinfekcija ili sterilizacija pčelinjeg staništa obavlja se izdvojeno od pčelinje zajednice. Pčelinje stanište iz pčelinje zajednice odvaja se u fazama određenim manipuliranjem pčelinje zajednice i njenog staništa. Prevješavanjem okvira sa saćem u kojem se nalazi pčelinje leglo, hrana a i pčele, postiže se postupno izdvajanje cjelokupnog pčelinjeg staništa od pčelinje zajednice, a u cilju njegove potpune dezinfekcije ili sterilizacije. U ovakvim uvjetima istovremeno se vrši i djelomična, tj. manje učinkovita dezinfekcija kemijskim sredstvima sa manje štetnim posljedicama po leglo, pčele i pčelinju hranu.

  Ovisno o životnom periodu pčelinjih zajednica, tj. godišnjem dobu, različite su mogućnosti zaustavljanja i liječenja bolesti, a naročito eliminiranjem njenih uzročnika pa time i liječenja oboljele pčelinje zajednice.

  

  

  

  

  

   

  Zaustavljanje razvoja i prenošenja bolesti

  Bolesnu pčelinju zajednicu treba isključiti iz proizvodnje, a ulaz u njeno stanište ( košnicu ) treba smanjiti kako bi se smanjio rizik od grabežljivosti i prijenosa bolesti na druge pčelinje zajednice. Buduća tretiranja, koja će biti vrlo česta, treba provoditi pravilno, vrlo brzo, pažljivo i precizno, kako bi se postigli željeni učinci tretiranja i izbjegla mogućnost prijenosa bolesti na druge pčelinje zajednice. Da bi se zaustavio razvoj bolesti, bolesnu pčelinju zajednicu treba “dovesti na mjeru”, odnosno iz njenog staništa ukloniti sve okvire koji nisu zauzeti pčelama i pčelinjim leglom. Pčelinju zajednicu tretirati odgovarajućim lijekom, tako da se lijek dozira za svaku pčelinju ulicu štrcaljkom, direktno na pčele, ili se štrcaljkom dozira po pčelama.

  

  Postupak treba ponavljati svakih 5 – 7 dana sve dok vremenski uslovi ne omoguće da se pristupi postupku eliminiranja uzročnika iz pčelinjeg staništa. Pčelinju zajednicu treba utopliti novinskim papirom preko poklopne daske ispod krova, a ventilacijom uspostaviti dobru aeraciju u njenom staništu, koristeći prvenstveno mrežu na podnici.

  Popuna dezinfekcija

  Eliminiranje uzročnika iz pčelinje zajednice

  Postupak eliminiranja uzročnika nozemoze iz pčelinje zajednice zahtijeva složene aktivnosti pčelara, jer se iz staništa i pčelinje zajednice moraju potpuno eliminirati dobro otporne spore noseme. Potpuno eliminiranje obavlja se termičkim postupcima ili prirodnim ili kemijskim sredstvima. Prisustvo pčela, legla i hrane ograničava istovremeno i u fazama u vremenskom intervalu od 25 dana za koje vrijeme pčelinja zajednica mora biti pod terapijom.

  Prva faza

  Prva faza eliminiranje spora nosema iz staništa podrazumijeva odstranjivanje okvira iz staništa na kojima nema legla. Bolesna zajednica zajedno sa svojim staništem se izmjesti sa svog postolja, a na njeno mjesto se postavi drugo, potpuno čisto stanište. Iz bolesne zajednice vade se samo oni okviri sa pčelama na kojima pčele obavljaju svoje reproduktivne aktivnosti pa se prenose u novo prije pripremljeno i tek postavljeno pčelinje stanište. Svi ti okviri oboljele zajednice uglavnom mogu stati u jedno tijelo – nastavljaču, a većinom je njihov broj manji od 10 ramova. Naravno, na jednom od tih ramova je i matica, a na njemu je i najveći broj pčela. Pčele sa preostalih ramova stresu se na zemlju, odakle one same uđu u svoje sada novo stanište, koje se nalazi na istom, odnosno starom mjestu.

  Uveče, uoči toplog i sunčanog dana, bolesnoj zajednici se da otopina spravljena od nosemita po receptu proizvođača. Pčele ovu otopinu nerado uzimaju pa je treba dati u okvirnoj hranilici, ili na satonoše u najlonskim vrećicama.

  Sa preostalih okvirima izvrca se med, a akviri sa saćem se podvrgnu potpunoj dezinfekciji, odnosno steriliziranju spora nosema. Ukoliko zajednicu prethodno nismo tretirali lijekovima, med se može koristiti u ljudskoj ishrani, jer spore noseme apsolutno ne mijenjaju kvalitetu i zdravstvenu ispravnost meda. Med nije dobro davati pčelama, ali je moguće uz uvjet da se prethodno podvrgne zagrijavanju do tačke ključanja.

  Ovim postupkom završili smo prvu fazu eliminiranja uzročnika (spora Nosema apis i Nosema ceranae) iz staništa pčelinje zajednice i pripremili pčelinju zajednicu za postupak njenog prevješavanja.

  Postupak prevješavanja

  Kada vremenski uvjeti omoguće istovremeno prevješavanje i dezinfekciju, odnosno kada temperatura zraka bude iznad 16 °C pristupa se istovremeno prevješavanju i prvoj privremenoj dezinfekciji svih sada preostalih okvira sa ukupnim sadržajem pčela, legla, meda, kao i unutrašnjih stjenki staništa, a naročito poklopne daske i podnice, bez obzira što smo u prethodnom postupku zajednici zamijenili pojedine elemente njenog staništa.

  Dezinfekcija se vrši nosemitom , prskanjem po pčelama.Mnogi proizvođači ovim sredstvima pripisali su i svojstva lijeka za nozemozu. Međutim, njih treba prvenstveno posmatrati samo kao dezinfekciona sredstva i primjenjivati ih u skladu sa uputstvima za dezinfekciju.Doziranje se vrši prskanjem pod pritiskom u vidu magle, tako da se umiju svi dijelovi staništa kao i okviri sa leglom i pčelama. Nakon ovog tretiranja potrebno je dodatno utopliti zajednicu. Sljedećeg dana u prijepodnevnim satima pronađemo maticu i izmjestimo je na prazno, čisto saće pripremljeno u drugom čistom staništu, a koje se sastoji samo od podnice i jednog tijela (nastavka) u koji stresemo mlade pčele sa jednog, eventualno dva okvira. Ovo novo stanište (podnicu i tijelo) postavimo na mjesto prethodnog. Na njegovo tijelo postavimo matičnu (Hanemanovu) rešetku, a na rešetku postavimo preostali dio tretirane pčelinje zajednice, odnosno tijelo u kojem se nalaze okviri s leglom i pčelama. Na matičnoj rešetki i iznad nje ne smije biti otvoreno leto. Potpunu dezinfekciju okvira na kojema se nalazi leglo nismo mogli izvršiti pa smo ovim postupkom takve okvire sa pčelama prevješali, odnosno matičnom rešetkom izdvojili iz plodišta, a buduće reproduktivne aktivnosti zajednice odredili i ograničili na čistom nezaraženom odnosno dezinfikovanom saću. Ovo čisto saće se neće nanovo inficirati ukoliko pčele svakodnevno opće s prirodom i ukoliko smo u prvoj fazi, a prije prevješavanja kod pčela, odradili tretman sa nosemitom.

  Druga faza

  Druga faza eliminiranja uzročnika iz zajednice podrazumijeva oduzimanje iz staništa ranije prevješenih okvira i zamjenu matice.

  Oduzimanje prevješenih okvira

  Po izlijeganju pčela iz prevješenih okvira, a najkasnije peti dan od zadnjeg tretiranja ljekovitim sirupom, iz staništa odstranjujemo matičnu rešetku i cjelokupno gornje tijelo u kojem se nalaze svi ranije prevješeni okvira. Sa njih otresemo pčele. Iz ovih okvira se izvrca med pa se zajedno sa tijelom i matičnom rešetkom podvrgnu potpunoj dezinfekciji. Izvrcani med se zagrijava do tačke ključanja kako bi se u njemu ubile, odnosno sterilisale spore nosema, pa se takav pčelama može dati u prihrani. Kada med jednom proključa on neće provrijeti (ukisnuti) pa se može dugo čuvati. Ako med nismo zagrijavali do tačke ključanja on se pčelama ne smije davati, jer u njemu spore nosema mogu preživjeti i godinu dana.

  Zamjena matice

  Zamjena matice se obavlja nakon liječenja pčelinjih jedinki i nakon postupka prevješavanja. Maticu je najlakše zamijeniti metodom prevare pčela, a ova metoda ima dva jednako efikasna načina.

  Prvim načinom staru maticu sa okvira izbacimo na zemlju drvcetom šibice pa je i sa zemlje eliminiramo, a odmah potom sa okvira oplodnjaka istim postupkom matica se izbaci na okvir, po mogućnosti na isto mjesto gdje je bila stara matica. Oplodnjak, odnosno zajednicu gdje je bila nova matica, treba udaljiti najmanje 3 km od tretirane zajednice ili te pčele pridružiti drugoj zajednici klasičnim spajanjem preko novinskog papira postavljenog između matične zajednice, ali ne i drugim metodama koje omogućavaju da veći broj pridruženih pčela odmah i slobodno napusti novu zajednicu.

  Drugi način se primjenjuje kod dodavanja matice koja je prethodno bila u kavezu. Staru maticu iz zajednice odstranimo istim postupkom kao kod prvog načina. Sve pčele koje se u tom momentu nalaze u zajednici na okvirima pomoću prskalice okupamo otopinom pripremljenom nosemitom prema uputama proizvođača . Maticu, još dok je u kavezu na isti ili sličan način malo polijemo u vodo – šećernoj otopini pa je iz kaveza ispustimo na okvir i tako je pridružimo tretiranoj zajednici.

  Potpuna dezinfekcija

  Potpunu dezinfekciju tj. eliminiranje spora nosema u pčelinjoj zajednici nije moguće obaviti u prisustvu legla pčela i meda pa se u tom cilju metodom prevješavanja i u fazama izdvajaju elementi pčelinjeg staništa i izvan zajednice podvrgavaju potpunoj dezinfekciji, odnosno sterilizovanju termičkim i hemijskim postupcima.

  Termički postupci

  Termički postupak sterilizacije podrazumijeva uništavanje živih uzročnika (suhim) zagrijavanjem ili (na mokro) kuhanjem predmeta i stvari u vodi na kojima se uzročnici nalaze a na temperaturi koja je za uzročnike životno nepodnošljiva. U konkretnom zahtjevu, za potpuno uništavanja spora nosema potrebna je temperatura od 60 °C u neprekidnom vremenskom intervalu dužem od pola sata. Do 3% kaustične sode (NaOH) u vodi na temperaturi ključanja u cijelosti se eliminišu spore nosema. Sam postupak je uslovljen prethodnim odvajanjem saća sa okvira. Temperatura veća od 90 °C uzročnike trenutno uništava. Neki autori tvrde da direktna sunčeva svjetlost (sama svjetlost) uništava spore nosema za 15 do 32 sati. Nije mi poznato da je ova tvrdnja u nauci potvrđena.

  Zagrijavanje na suho na većim pčelinjacima obavlja se u specijalno pripremljenim komorama. Na manjim pčelinjacima najčešće se predmeti za sterilizaciju opaljuju (raskužuju) plinskom lampom. Postupkom na mokro, predmeti za sterilizaciju se podvrgavaju vodenim parama ili najčešće otkuhavaju u običnim kazanima ili specijalnim komorama.

  Termičkim postupcima ne može se izvršiti sterilizacija saća a da se saće ne ošteti, pa se ramovi sa saćem podvrgavaju kemijskim postupcima.

  Kemijski postupci

  Kemijska dezinfekcija se obavlja različitim kemijskim sredstvima. Do sada nisu poznata takva kemijska sredstva koja bi bila pogubna za spore protozoe nosema a da istovremeno nemaju negativno dejstvo na višestanične organizme, dakle na pčelinje leglo i odrasle pčelinje jedinke. Naravno, ima takvih kemijskih sredstava koja su manje ili više pogubna za nosemu u odnosu na pčelinje leglo i odrasle pčelinje jedinke. Dezinfikcijska sredstva koja su na bazi do 3 % joda nemaju jako negativno djelovanje na pčelinje leglo i pčelinje jedinke, a manje – više su pogubna za mnoge mikroorganizme. Dokazano je da spore nosema nisu otporne na direktan kontakt s jodom, a poznato je da se jod, naravno u malom koncentratu, nalazi u medu. Upravo iz tih razloga u praksi se najčešće upotrebljavaju dezinficijensi na bazi joda, ali u različitim koncentratima, a što je ovisno o tome da li se dezinfekcija pčelinjeg staništa obavlja u prisustvu legla, pčela i hrane ili izdvojeno. Iz istih razloga za dezinfekciju se upotrebljavaju i mravlja kiselina. Ovdje je bitno naglasiti da se pomenuta kemijska sredstva ne mogu koristiti kao lijekovi za liječenje pčelinjih jedinki, već su to isključivo sredstva za živu dezinfekciju.

  Od svih kemijskih sredstava za dezinfekciju pčelinjeg staništa u praksi se najčešće koristi sirćetna kiselina (80 % obična, komercijalna, esencija, CH3COOH). Postupak dezinfekcije je jednostavan. Tijela (nastavljače pčelinjeg staništa) zajedno sa okvirima i saćem slože se jedan na drugi, a između njih (na satonoše) postavi se apsorbujući materijal (posudu ,deblji karton, trulex ili sl.) u koji se nalije 150 ml 80% sirćetne kiseline po LR tijelu, pa se sva tijela zajedno oblože najlonskom folijom. Drugi način, a kojeg u praksi ja najčešće koristim, jeste da se sirćetna kiselina u odgovarajućoj posudi postavi na satonoše zadnjeg tijela svakog boksa (stupa ) i na njega postavi prazno tijelo.Svi boksovi tijela sa okvirima se zajedno oblože folijom, tako da pare sirćetne kiseline oplakuju i vanjske stjenke tijela. Pare sirćetne kiseline su teže i padaju ka dolje oplakujući sve dijelove tijela, okvire i saća. Sirćetna kiselina nagriza željezo, pa mnogi autori preporučuju da se žica u okvirima zaštiti voskom. Ipak i tako oštećene žice mogu zadovoljiti svoju funkciju, s obzirom na to da se, u pravilu, svake treće godine zamjenjuju novim u postupku pretapanja saća.

DRUGI TEKSTOVI O NESEMI I LJEČENJU :